CMR Konvencija (puni naziv Konvencija o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu robe) je konvencija Ujedinjenih naroda koja je potpisana u Ženevi 19. svibnja 1956. Odnosi se na različita pravna pitanja koja se odnose na cestovni prijevoz tereta. Ratificirala ga je većina europskih država (Od rujna 2019. ukupno 45 država).

Na temelju CMR konvencije, Međunarodna unija cestovnog prometa (IRU) razvila je standardni tovarni dokument CMR. CMR je tovarni list sa standardnim setom uvjeta prijevoza i odgovornosti, koji zamjenjuje uvjete i odredbe pojedinih poduzeća. CMR potvrđuje dvije stvari: da je prijevoznik (tj. tvrtka za prijevoz tereta na cesti) primio robu i da između trgovca i prijevoznika postoji ugovor o prijevozu.

Za razliku od teretnice, CMR nije dokument o vlasništvu niti deklaracija, iako ga neke države smatraju takvim. CMR ne daje nužno njenom vlasniku i / ili prijevozniku prava vlasništva ili posjedovanja robe, iako je uključeno i neko osiguranje.

Mora se uzeti u obzir da će prijevoznik biti odgovoran za gubitak, oštećenje ili kašnjenje u isporuci do isporuke robe, dok će pošiljatelj biti odgovoran za bilo kakvu štetu ili predrasudu koji prijevoznik može pretrpjeti kao rezultat netočnosti podataka koji su navedeni u CMR dokumentu.